PASTELI LJUBICE CUCE SOKIĆ / Spomen-zbirka Pavla Beljanskog / 23.06-07.08.2011.

katalog cuca szpbJasna Jovanov
Pasteli Ljubice Cuce Sokić

(...)

    Interesovanje za rad u pastelu, kod umetnice su mogli da podstaknu njeni profesori sa Umetničke škole, Beta Vukanović i Vasa Pomorišac, koji su se i sami okušali u ovoj tehnici. Ipak, u tim ranim danima njenog stvaralaštva nema nagoveštaja posvećenosti s kojom će se autorka prikloniti pastelu sredinom dvadesetog veka, kao ni sveobuhvatnosti puteva koji će se tada otvoriti. Uvek pristupajući činu stvaranja sa izrazitom samosvojnošću, nespremna da se uključi u opšte pojave, u trenutku kada umetnost u njenom okruženju počinje da stremi ka masovnijoj produkciji i mogućnostima umnožavanja samog umetničkog dela, Ljubica Cuca Sokić se opredeljuje za elitnu tehniku, podjednako prefinjenu, osetljivu, a ne naročito rasprostranjenu u srpskoj i jugoslovenskoj umetnosti do tog trenutka. Slična interesovanja u to vreme probudila su se i kod Milivoja Nikolajevića, kojeg za umetnicu veže poznanstvo iz studentskih dana, kao i kod Stojana Ćelića, Marka Čelebonovića, a nešto kasnije i Milenka Šerbana. Marko Čelebonović je čak značajan deo svog opusa nakon 1950. godine ostvario u pastelu, ali se čak ni on nije tako sistematski i temeljno posvetio istraživanjima mogućnosti ovog medija, kao što je to činila Cuca Sokić.
    Dvadeset devet pastela, od kojih je sastavljena postavka ove izložbe, nastajalo je od oko 1950. godine, pa do kraja šeste decenije, upravo u periodu kada je Ljubica Cuca Sokić bila u naponu stvaralačke snage. To je razdoblje u kome je njeno stvaranje doseglo upravo onaj vid „čiste likovnosti“ koju je stalno isticala i ka kojoj je večito stremila, a njen nastup u javnosti jasno je iskazao sopstveni stav prema postignutim vrednostima. U tom kontekstu treba naglasiti da je Cuca Sokić, posle izložbe 1951. godine, izlagala pastele uporedo s radovima u ulju i temperi na Oktobarskim salonima (1960–1962), na I  trijenalu likovnih umetnosti održanom u Beogradu 1961. godine, kao i na samostalnoj izložbi 1964. godine u Salonu Moderne galerije u Beogradu.
    Upoređivanjem slika rađenih u tehnici pastela, s radovima u drugim tehnikama (ulje, tempera), nameće se zaključak da je umetnica zapravo sve vreme bila zaokupljena istovetnim likovnim problemima. U njihovom smenjivanju, primetno je sinergičko delovanje kroz koje se pojačavaju pojedinačna svojstva: dubina i intenzitet tonova tempere, mekoća i hromatska ujednačenost nanosa pastela i nenametljivi sjaj ujednačenih kolorističkih vrednosti ulja. S druge strane, kao što je već bilo reči, povećano interesovanje za pastel poklopilo se sa završetkom neke vrste kriznog perioda kod same slikarke i postepenim promenama koje uvode u novu fazu njenog slikarstva i koje se poklapaju i s nizom izmenjenih okolnosti u samom okruženju. „Tako sam jednog momenta došla čak do skoro čiste apstrakcije. Ali apstraktno slikarstvo me nije privuklo kao definitivan pristup, to je prosto bio period ’čistilišta’ u meni samoj, da se oslobodim deskripcije, da misao bude izražena jednim apsolutno čistim slikarskim jezikom, da nema nikakvih primesa priče. Ta je faza geometrizacije bila najbliža mom temperamentu jer mi je na neki način dala mogućnost da nešto smireno napravim, to je moja priroda. Mislim, i sve ovo što se sada dešava u mom radu rezultat je napora da se oslobodim deskripcije a da se u isto vreme vratim na neki predmet.“ Mada je reč o definiciji njenog rada oblikovanoj znatno kasnije od perioda o kome je reč, kada se radi o ovoj postavci pastela, moguće ju je primeniti upravo na period njihovog nastajanja. Suština postupka posmatranja i sažimanja je u svim slučajevima manje-više slična, mada se završni rezultat često razlikuje. Pomenuti „povratak na predmet“ odvija se kroz složeni postupak apstrahovanja spoljašnjih oznaka, da bi dobio nove vizuelne oznake u domenu konstruktivnog, geometrijskog, intimističkog, ekspresivnog ili svojevrsnog voajerskog opažanja. Proces transponovanja od predmetne realnosti do realnosti same slike odvijao se u nekoliko planova, koji su nekad autonomni, nekad paralelni, a nekad se delimično preklapaju.

...)

NASTAVAK U ŠTAMPANOM IZDANJU